Rodjen je 23. 06. 1946 god. u Pristini. 1970 godine je dosao u Banjaluku i od tada ostao da zivi u nasem gradu. Trenutno je trener u Bokserskom klubu Slavija, a zove se
Mirko Jokic.
-BK Slavija se trenutno takmici u 1. ligi BiH. Kakve su ambicije Slavije?
Slaviji su uvijek ambicije sampionske. Medjutim s obzirom kakva je trenutna situacija u boksu Bosne i Hercegovine ne moze se nista planirati. Jos se ne zna ni kad ce biti nastavljen sampionat.
-Rekli ste da je tesko stanje u boksu BiH. Kako da ovaj sport izadje iz zapecka i vrati se na stare staze slave?
Jedino rjesenje je da se pojaca rad u klubovima. Trenutno se vise sredstava utrosi na saveze u Bosni i Hercegovini nego na boksere. Treba preraspodijeliti sredstva i poceti od mladjih kategorija stvarati kvalitetne boksere.
-Koji klubovi dobro rade i imaju perspektivu?
U BK Slavija se sada dobro radi. U nasem klubu postoje 4 konkurencije.
U seniorskoj konkurenciji trenira 10 boksera, u juniorskoj i kadetskoj konkurenciji po 5 boksera. Imamo i skolu boksa koju pohadja 20 mladih Banjalucana. Osim mene strucnim radom u klubu bave se jos Tomo Palankin i Savkovic. Na celu kluba su predsjednik Blazo Buljic i potpredsjednik Dragan Batar, i zahvaljujuci njima mi nekako uspjevamo da opstanemo. Osim nas u Bosni i Hercegovini jos kvalitetno radi Mostar i klub iz Banovica koji je u zadnjih par mjeseci stao sa radom ali vjerujem da ce oni izaci iz trenutne krize.
-Kakvi su uslovi za treniranje u BK Slavija?
Od grada najvise zavise uslovi za rad. Mi posjedujemo dvoranu kojoj je potrebna adaptacija. Osim toga mi smo prije dvije godine dobili papir po kojem bi nasa dvorana trebalo da bude srusena. Ono sto mi trazimo je da gradske vlasti nadju neko rjesenje a ne da se srusi dvorana pa da bokseri nemaju gdje da treniraju.
-Da li ima perspektivnih boksera u Banaluci?
Iako je teza situacija nego ranije uvijek u BK Slavija ima talenata. Uz Nebojsu Rosica tu su jos Slobodan Jekic i Rodoljub Gajic. Od njih se u narednom periodu ocekuju dobri rezultati. Tu je provjereni Borovcanin koji razmislja o nastupu u profi boksu. Mislim da cemo mu pomoci da odradi bar 5-6 meceva u profi konkurenciji a pokusacemo da ukljucimo i druge boksere iz Slavije u profi boks.
-Kada ste se vi poceli baviti boksom?
Poceo sam u rodnoj Pristini 1964. godine i to zaista slucajno. To je bilo vrijeme kad nije bilo kafica, bioskopa. Sport je davao i rekreaciju. i druzenje. i putovanja. tako da sam i ja odlucio da se bavim jednim sportom a izabrao sam boks.
-Kako je tekla daljnja karijera?
Poslije dvije sezone takmicenja Pristine u 1. i 2. ligi Jugoslavije 1969. godine potpisao sam za Radnicki iz Kragujevca koji je tada bio vicesampion zemlje. U Pristini i Kragujevcu sam sticao iskustva a onda sam 1970. godine dosao u Banjaluku i Slaviju gdje sam se aktivno boksom bavio do 1977. godine. U Slaviju sam dosao vec kao iskusan bokser. Kao ekonomista ja sam imao svoj zivot tako da mi boks nije predstavljao finansijsku podlogu vec je vise bila ljubav. Mozda se zato nisam u cjelosti predao boksu. Ukupno sam u karijeri odboksovao 180 meceva i ostvario 130 pobjeda. Imao sam i pozive za reprezentaciju ali me to nije interesovalo. Ja sam bio zadovoljan sto sam u karijeri pobijedio najbolje boksere Jugoslavije u to vrijeme: Vujkovica, Gerlica, Todorovica kao i dvostrukog osvajaca bronzane medalje na Olimpijskim igrama reprezentativca Rumunije Kovaca.
Bio sam standardan prvotimac Slavije sto mi je bilo posebno zadovoljstvo. Inace bio sam u kategoriji do 75 kg, to je srednja kategorija, a pred kraj karijere borio sam se u poluteskoj kategoriji.
-Nakon aktivnog bavljenja boksom odlucili ste da se posvetite trenerskom poslu cime se i danas bavite?
Od 1977. godine posvecujem se trenerskom radu. Prvo sam radio u omladinskoj skoli Slavije a od 1981. godine kao pomocni trener u prvoj ekipi. Ponovo 1985. godine prelazim u skolu boksa. Bokserski savez Jugoslavije predlozio me je za clana strucnog staba reprezentacije Jugoslavije ali rat 1992. godine ometa realizaciju. Tokom i poslije rata ostao sam u Slaviji i nisam dozvolio da se ugasi banjalucki boks. I u takvim uslovima stvarali smo boksere i organizovali turnire. 1999. godine profesionalno sam zaposlen kao trener prve ekipe, a u sezoni 2000/2001. osvojio sam vicesampionsku titulu SR Jugoslavije (!)
-Trenirali ste mnogo bosera. Koga biste izdvojili?
U trenerskoj karijeri proslo je puno boksera koji su kasnije ostvarili vece ili manje rezultate.
U sezoni 1977/78. perjanica je bio Amton Josipovic uz tada dobre boksere Jokanovica, Savkovica, Tesanovica. S njima sam radio na pocetku trenerske karijere. Kasnije do pocetka rata u juniorskoj konkurenciji stvoreno je dosta boksera koji su kasnije ostvarili zapazene rezultate poput Radulja, Pejanovica, Culuma. Poslije rata iskocili su u prvi plan braca Rosic, Kucuk, Railic i tako dalje.
-Koga biste izdvojili od saradnika u trenerskoj skoli?
Bilo je tu puno saradnika ali svakako jedan od najboljih bio je Željko Kospic. pa moj ucenik Savkovic i drugi. Imam izuzetnu saradnju sa trenerima iz bivse Jugoslavije sto mi je posebno drago.
-Kakva je bila atmosfera u BK Slavija dok ste vi boksovali?
Bila je to veoma kvalitetna ekipa tzv. ekipa sampiona. U moje vrijeme bilo smo broj 1 u Jugoslaviji. Tih 6 godina konstantno smo bili najbolji. Tadasnju okosnicu tima cinili su Kospic, Bisic, Benes. Vladalo je veliko drugarstvo i sve bi dali jedni za druge.
-Koji treneri su ostavili upecatljiv utisak na vas?
To su sigurno Borislav Dugec u Radnickom iz Kragujevca i Pista Engerbrat u Slaviji. To su bili ljudi koji nisu samo davali savjete iz boksa vec i iz prakticnog zivota (skolovanje, brak...). Bili su vrsni bokserski strucnjaci.
-Da li ste u kontaktu s nekadasnjim bokserima Slavije?
Sa svima sam u kontaktu. Sa Josipovicem se redovno vidjam. Osim njega redovno sam u kontaktu s vedetama jugoslovenskog boksa: Vujkovicem, Parlovom, bracom Kacar i tako dalje.
-Da li neko od slavnih boksera Slavije pomaze rad kluba?
Osim Josipovica koji prati i voli Slaviju na raspolaganju ih je veoma malo. Razloge ne znam, ali vjerujem da ne izbjegavaju namjerno pomoci Slaviju.
-Najdrazi trenutak u karijeri?
Nemam neki poseban trenutak. Svaka pobjeda mi je draga i ne bi neki dozivljaj izdvajao.
-Najtezi trenutak u karijeri?
Rusenje i gasenje kluba 2002. godine. Na svu srecu to je trajalo veoma kratko i BK Slavija ponovo radi.
-Ko je najbolji bokser Slavije svih vremena?
Zaista je tesko to reci, ali kad bi morao da nekog da izdvajam to bi bio Josipovic koji osim bokserskih kvaliteta posjeduje i karakterne osobine poput cojstva, tako da je jedna kompletna licnost.
-Kakva je buducnost Slavije ?
To je tesko prognozirati. Ukoliko se popravi sveukupna situacija u drustvu naravno to ce se odraziti i na BK Slavija. Ako i dalje bude ovakvo stanje bojim se da u dogledno vrijeme Slavija nece moci da ostvaruje vrhunske rezultate.
-Da li ste posjetili nas sajt i misljenje o njemu ?
Nisam ga posjetio a sada kad sam cuo za njega naravno da cu to uciniti. Ideju podrzavam i mislim da je interes banjaluckog sporta da bude na jednom mjestu.
Z.P.
