Predstavljamo Vam jednog od ‘bisera’ iz sjajne Slavijine “biserne ogrlice”, kolosa teških šaka i meka srca,b- nekadašnjeg boksera, trenera i sudiju:
FADILA BAŠIĆA
1. Sportski počeci ?
Iz rodnog Gacka, 1964. godine, odlazim u Sarajevo da bi nastavio školovanje. Osjecao sam potrebu da se bavim nekim sportom. Poceo sam se baviti atletikom gdje sam probao sa bacanjem diska i kugle. Medutim, to je kratko trajalo pošto sam se igrom slucaja nasao u ringu i ostao do danas.
2. Gdje i kada ste počeli sa teniranjem boksa i koja je bila Vaša ‘prva’ kategorija?
Prve korake boksa ucio sam u BK "Partizan" u Sarajevu. Već kao sedamnaestogodišnjak bio sam u teskoj kategoriji.
3. Šta Vas je privuklo boksu, tj. sportu koji mnogi nazivaju “plemenita vještina”. Da li ste u bokserske vode krenuli samoinicijativno ili po nečijem nagovoru?
U boks sam zalutao slucajno kao srednjoskolac dosao sam u sukob sa nekim momcima u skoli gdje je doslo do tuce. Mi iz manjih mjesta bili smo na udaru gradskih kolega koji su zeljeli imati primat u skoli i prosipali su snagu nad ostalim. Bio sam na ‘tapetu’ tih momaka i doslo je do sukoba. Vođa te grupe, nesretnih, momaka bio je Šuco Hadzialic vec aktivan bokser "Partizana", ali poslije sudara vidjeli su da su napravili gresku. Poslije par dana, isti taj Hadzialic mi je prisao pruzio ruku i pozvao me da podem sa njim na trening. I ako nisam puno znao o boksu poslije kratkog vremena osjetio sam da je to pravi sport za mene.
4. BK Slavija? Kad ste prvi put nastupili i koliko ste vremena proveli u njenom dresu?
Nakon tri mjeseca treninga, u sarajevskom Partizanu, nastupio sam za prvu ekipu i pocelo je sa pobjedama. Tada smo bili clanovi Prve savezne lige, da bi poslije godinu dana ispali zbog nedostatka finansija. Napredovao sam veoma brzo i uz Asima Smajica i Vlastimira Barbareza postao ljubimac sarajevske publike. 1967. godine odlazim u JNA kada sam dobio poziv za omladinsku reprezentaciju Jugoslavije. Izlaskom iz JNA istog dana desio se katastrofalni zemljotres u Banja Luci. Tih dana sam vodio pregovore sa C.Zvezdom i Partizanom u Beogradu kao i sa "Dinamom" iz Panceva. Ni ponudeni novac nije me privukao i vracam se u Sarajevo.
Veliki bokserski entuzijasti Sredoje Zekanovic i Adem Tatarevic nalaze me u Sarajevu i nakon kratkog razgovora pristajem da pristupim banjalučkoj "Slaviji” i pomognem klubu u kvalifikaciji za Prvu saveznu ligu 1969/1970-e.
Boksovali smo u hali ‘Auto servisa’. To su bili presudni trenutci u mom zivotu, kada me Banja Luka odusevila a pogotovo ljubitelji boksa. Stalno sam putovao na relaciji Sarajevo-Banja Luka, da bi u maju 1970. godine preselio u B.Luku i ozbiljnije se posvetio treninzima i boksu. Punih 8 god. proveo sam u Slavijinom dresu gdje sam dozivio najljepse trenutke u mom zivotu.
5. Treneri koji su Vas trenirali (i sportski radnici), i ko je od njih najviše učinio za Vašu karijeru?
Promjenio sam mnogo trenera. Ipak, posebno se sjecam Luke Popovica iz Beograda. Čika "Piste”–Stevana Engleberta iz Subotice, Obrada Sretenovica i Predraga Krstica. Krle je mnogo zasluzan za banjalucki boks. Uostalom, tada smo sa Krletom osvojili i ekipnu titulu sampiona Jugoslavije.
Od sportskih radnika nenadmasan je Sredoja Zekanovic koji je mnogo uradio za banjalučki i bosanskohercegovački boks.
6. Pamtimo Vas kao “teškaša” u vrijeme kad ta kategorija nije bila podjeljena u ‘tešku’ i ‘supertešku’.
Kako Vam je bilo boriti se sa protivnicima mnogo težim od Vas?
Moj veliki nedostatak je bila upavo tezina. Bio sam jedan od najlaksih teskasa u drzavi (85 kg). Konkurencija je bila veoma jaka. Sjetimo se samo kolosa Sretenovica, Miloša, Nedeljkovica, Milica, Vukušica, Matejica i drugih asova na podrucju bivse Jugoslavije. Nije bilo lako protiv takvih kolosa i bokserskih znalaca.
7. Kad ste bili u najboljoj formi ?
U najboljoj formi sam bio u periodu od 1974. do 1976. godine.
8. Možete li nam navesti ekipu Slavije u vrijeme kad ste nosili dres Slavije, sa Vama su boksovali …?
Tesko je nabrojati sve kolege iz ekipe posto su se generacije mjenjale kao i sastav ekipe. Ne želim da mi neki ne zamjere, ali navescu glavni kostur SLAVIJE tih vremena: Zdravko Pala, Zvonko Pala, Smajic, Homa, Jokovic, Benes, Dervoz, Barbarez, Bisic, Bašić, Jokic, Košpic, Makovic, Ninkovic, Sindolic i Pejic.
9. Imate li evidenciju o ukupnom broju svojih mečeva- koliko pobjeda, nerješenih, poraza ?
Imao sam oko 200 meceva u karijeri, samo 2 nerjesena i oko pedesetak poraza, ostalo su, naravno, pobjede.
10. Znano je da su bokseri, međusobno, uvijek bili prava ‘raja’. Da li je tako bilo i u Slaviji za Vašeg vremena?
Najveca vrijednost Slavije je dobri meduljudski odnosi. To se ne zaboravlja. Veliko prijateljstvo i druzenje dovelo nas je na tron jugoslavenskog boksa.
11. Sa kim ste bili najbolji prijatelj, u klubu, i privatno?
Bio sam i ostao veliki prijatelj sa svima, a najvise sam se ipak druzio sa Dervozom, pok. Barbarezom, Jokicem, Kospicem i pok.Biscem.
12. Slavija je uvijek imala odlične takmičare u teškoj kategoriji. Pored Vas, sjećamo se Batara,
Lumumbe, Bošnjka, Novaka, Radanovića… pa i Bisića koji je nastupao u toj kategoriji ‘silom prilika’. Ko je po Vama najbolji od Slavijinih teškaša ?
Ja nikoga ne bih izdvajao, neka drugi odlucuju ko je najbolji. Slavija je uvijek imala odlične teškaše, više ili manje takmičarski uspješne, ali uvijek u teškaškoj eliti ex-YU.
13. Jeste li imali svog ‘bokserskog uzora’?
Svakako. To je jedan i jedinstven bokser - MUHAMED ALI.
14. Ko je, po Vama, najbolji bokser Slavije svih vremena?
Marijan Benes je nenadmašan,medutim Slavija je imala mnogo veliki asova kao ol.sampiona Ante Josipovic, Radovan Bisic,Milenko Rubelj, Zdravko Pala, a posebno bi istakao Nermina Sabanovica ciji je uspon prekinula ratna situacija.Nastavio je kao profesionalac u Australiji gdje je aktivan i nize velike pobjede.
15.Kojeg boksera smatrate za najboljeg u ex-YU, uopšte, a posebno u teškoj kategoriji?
Najbolji bokser ex-YU je svakako legendarni Mate Parlov, a teškaš Nenad Matejic.
16. Ko su za Vas bili najbolji ‘teškaši’ svjetskom boksu?
Opet, Muhamed Ali. Bez premca.
17. Sa kojim rivalom, u ex-YU, niste ‘dobro prolazili’ ?
U vise susreta sa Rajkom Milicem (Radnički–Beograd) nisam imao srece.
Ostao mi je u pamćenju, posebno, naš jedan meč ! Milić se vratio iz Havane (Kuba), sa svjetskog prvenstva, okicen bronzanom medaljom. Slavija je baš tada došla u goste Radničkom u Beograd. Rajko i ja smo imali žestok obračun na ringu. Poslije zavrsetka meca cijeli ‘stadion’, beogradska publika, je zvizdao kada je donesena sudijska odluka - 2:1 u korist Milica. Ta sramna odluka je donijela poraz Slaviji (11:9), jer sudije nisu dozvolile da “potamni” bronza sa svjetskog prvenstva.
18.Uspjesi i titule, domaće i medjunarodne, u Vašoj karijeri?
Visestruki prvak Bosne i Hercegovine, vicesampion Jugoslavije 1970. i šampion Balkana 1976. u Zagrebu.
19. Reprezentacija - bili ste prvak Balkana, ko Vam je bio protivnik u finalu i kako ste se tada osjećali?
Na Balkanskom sampionatu susreo sam se u polufinalu sa nekadasnjim mediteranskim sampionom Ozbejom iz Turske. Pobijedio sam na poene da bi me u finalu cekao Bugarin Đurka tadasnji bugarski olimpijski kandidat. Mec se zavrsio nokautom u 50-toj sekundi. Divno je bilo slusati jugoslavensku himnu.
20. Jeste li, u svojoj karijeri, ikada imali “težak nokaut”, ako jeste - od kojeg protivnika?
Da. Kao mlad i neiskusan dozivio sam klasični nokaut od ”olimpijca” Petra Miloša, tada najboljeg YU-teškaša, u mecu u kojem sam bio bolji do tog, kobnog, trenutka. Takva je sudbina teškaša - jedan udarac često riješi meč, bez obzira na sakupljene poene do tog trenutka.
21. Najdraže pobjede?
Pobjeda na stadionu "Partizana" u Beogradu pred 6000 gledalaca nad Kilibardom. Tom pobjedom smo se plasirali u kvalifikacije za ekipnu titulu Jugoslavije.
22. Najteži trenuci u karijeri?
Bilo ih je vise, ali u sportu se teškoće brzo zaboravljaju.
23. Da li ste se oprobali u profesionalnom boksu, ako ne - zašto?
Ne, nisam se oprobao u ”profi” boksu. Nisam zelio ici u neizvjesnost profesionalnog boksa. Ja nisam zivio od boksa. Imao sam uredan zivot, posto sam radio i ja, i supruga..
24. Kada ste završili karijeru?
Boksersku karijeru sam završio, relativno rano, u 28. godini života.
25. Da li ste se bavili trenerskim ili nekim drugim poslom u boksu?
Da. Nakon okončanja takmičarske karijere ostao sam u boksu kao trener i kao sudija. Bio sam trener najbolje omladinske skole koju je Slavija imala. Iz te skole izasli su buduci asovi Slavije, Josipovic, Savkovic, Tamburic, Milankovic…
Sa zvanjem EABA sudije sudio sam meceve Prvoj i Drugoj saveznoj ligi.
26. Čega se nerado sjećate?
Nerado se sjecam 1992/93. godine kada sam morao napustiti voljeni grad i prijatelje.
27. Da li bi mladom naraštaju preporučili bavljenje boksom?
Rado bi im preporučio. Boks je plemenit, viteski sport i mnoge je djecake izveo na pravi put.
28. Publika - Vaš odnos sa navijačima?
Banjalucka publika je nezaboravna vrijedilo je boksati zbog njih.
29. Šta mislite o današnjem boksu, koji je na neki način ‘pao u sjenu’ u odnosu na neke druge borilačke vještine?
Boks i ostali sportovi u Bosni i Hercegovini su u teskoj finansiskoj situaciji, te i rezultati izostaju.
30. Jeste li pratili ostale banjalučke klubove, i koji Vam je sport, pored boksa, bio najdraži?
Jesam, pratio sam i ostale sportove, pa ja sam covjek sporta. Najviše sam, ipak, pratio fudbal i rukomet.
31. Bašić danas - u sportu ili nekom drugom zanimanju ?
Privremeno boravim u Oslu, nadam se brzom povratku u voljenu Bosnu. Ovdje radim. Bio sam angazovan kao sudija i trener vise godina. Zbog obaveza na poslu zadnju godinu slabo sam aktivan u sportu.
32. Porodica - imate li ‘nasljednika’ u boksu ili nekom drugom sportu?
Kcerka mi zivi i radi u Londonu gdje je uspjesno okoncala studije. Ja sam sa zenom i sinom u Oslu. Sin Emir je bio nasljednik. Bavio se boksom imao je par meceva, koje je sve dobio, da bi mu majka zabranila dalje treniranje.
33. Kada ste napustili Banja Luku?
3. septembra 1993. godine.
34. Banja Luka - nekad i danas ?
Bio je najljepsi grad u Jugoslaviji i danas je lijepa, ali nema zivot koji je imala, nema više one banjalučke raje.
35. Da li ste dolazili u B.Luku nakon rata i jeste li posjetili svoj bivši klub?
Jesam, Dolazio sam vise puta i zelim je uvijek posjecivati, a klub Slavija je nezaobilazan.
36. Imate li danas kontakt sa bišim saborcima iz Slavije?
Redovno imam kontakte sa mnogima, a posebno sa Mirkom Jokicem.
37. Vaše mišljenje o našoj web-stranici, o pokušaju da se banjalučki sport objedini na jednom mjestu i sačuva od zaborava?
Vasa Web-stranica me odusevila i cestitam Vama i saradnicima na radu
38. Za kraj-Vaša poruka Banjalučanima, sportistima, svim ljudima dobre volje
Zelio bi da pozdravim sve Banjalučane, ma gdje bili, te sportiste i ljubitelje sporta u Banja Luci.
Enes Seferagić
Zahvaljujemo se gospodinu Fadilu Bašiću na intervjuu – Vulture Team
